6. 1. 2011.

kiseli kupus

Nema  praznika bez  kiselog kupusa  znači  "töltött káposzta " obavezno. Dugo sam mislila da je ovo mađarska tradicija, sećam se uvek  je bilo kod Bake, kod Mame, i kod rođaka i  prijatelja   na stolu za Božić . Bar na drugi dan. Dobro je i može se  zagrevati, što ga više zagrevaš   bolje je, čula sam  opravdanje. Kasnije  viđala  sam i na stolovima  prilikom prezentacija, kotela  i često smo  nudili turistima  koji su  posetili Mađarsku. Ja nisam veliki obozavatelj  ovog jela.  menije  dosta i jedan put godišnje. Nije mi za  Bozić,  nije mi dovoljno praznično no ovih zimskih dana na   kraj decembra  ili u januaru je idealno. Kad sam  došla  u Srbiju iznenađeno sam   primetila da naše čuveno  jelo  ima konkurenciju, a možda je   ovde još popularnije  i zove se  sarma , malo se razlikuje od onoga  kako sam navikla, ali liči. Isto se često nudi  za praznik ...najveća razlika je što ovde nema  sitnog kupusa koji ja baš toliko volim  i zato uvek reklamiram ,da malo su  stavljale i moja bake kao i mama, one su mislile  meso je bitno, ali za mene  važniji je  bilo kiseli kupus.
U Budimpešti uvek sam  kupovala na pijaci od "bake "iz mesta Vecsés, najčuveniji  kupus prave u  selo Vecsés  u blizini glavnog  grada, skoro kod aerodroma Ferihegy. Sećam se  kad god smo se  vraćali avionom  u Budimpeštu i  uvek smo gledali  kroz prozor i čim bi se videli kupusi u polju,  znali smo stigli smo.
Znaci "vecsési káposzta" to je najbolji kiseli kupus u mađarskoj, recept ne bi mogla da vam  kažem zato   što je  tajna,  ali to znamo  da  kupus treba usitniti tako da  bi dobili tanke dugačke trake ...,posle se stavlja u burad od drveta a da  bi bilo  dobro ponekad su i devojke tapkale ,ta ceremonija bila je vesela i  pevalo se usput ...
I na mojoj pijaci i  danas u  takvim burićima stiže kiseli kupus  i posebno ima u svakom buretu nekolio glavica i  za "sarmu " ,za pokovanje mesa.
Kod nas se ne  pravi kiseli kupus kod kuće, meni je  bilo interesantno  videti ovde u Beogradu kako  ljudi i u centru grada stavljaju  za sebe kupus. Još intersantnije je  bilo dobiti kupus kao poklon , mogu da kažem i dalje ja ne kupujem jer nema potreba , već dobijam i mi imamo malo bure gde držimo  kupus u koji ja još dodam crni biber, lovor i komadiće dunje i celu ljutu papriku.


Stanovnici Vecsésa poreklom su iz bavarske, pa pretpostavljam da je poreklo metoda kiseljenja kupusa takođe iz bavarske,sada i ja bavarski recept nudim vama za spemanje kiselog kupusa





1 kg kiselog kupusa

1 mala glavica crnog luka

lovorov list

2-3 karanfilića

1-2 češnja belog luka

5 zrnca kleka

2,5 dl vina

2 kašike pačje(ili guščje) masti

so

krompir

mesnata slanina

svinjski file







kupus po ukusu pripremimo ako treba operemo,sa začinima , koji su navedeni, začinimo i stavimo da se kuva na tihoj vatri i dugo kuvamo,na polavremena sa vinom oblažimo,krompir dodamo kad je već skoro gotovo.Dok se kuva u tiganju pržimo meso i slaninu da bude reš. Zajedno se servira

4. 1. 2011.

File od orade sa pireom od cvekle

Na badnje veče obavezno imamo ribu i vino, bilo da računamo po julijanskom ili greorijanskom kalendaru tog dana svuda u celom svetu tradicionalno  se  jede  riba.




Ovog puta predlažem vama da spremite oradu, na veoma  jednostavan i brz   način, ali biće  neverovatno ukusno .

Pravimo  po dva   filea  od sveže ribe,  stavimo   u 180 stepeni   zagrejanoj     rerni da  koža bude dole i pečemo  ih 5 minuta.


Ne smemo  dugo  peći, da ne bude suvo!
Solimo,sveže  mleveni biber dodamo i sa majčinom dušicom serviramo.
 
 
Mozemo da služimo sa raznim povrćem ,salatama i sa pireom od cvekle.

Za  pire od cvekle  očišćenu cveklu,  kuvamo i malo  začinimo sa đumbirom, miksiramo i kada  ohladi dodamo maslinovo ulje.
 

za   cvekla pire:


  • 2 očišćene cvekle
  • 100 ml maslinovog ulja








2. 1. 2011.

Novogodišnja prasetina,sočivo,slatki kupus sa šampanjcem za sreću u novoj godini



Zadnij dan u godini mi zovemo Silvester, to je imendan ljudi koji se zovu Silvester, ali mi i taj dan tako zovemo i tog dana se opraštamo od stare godine uz veliko veselje sa trubom(ne trubači), maskama, serpentinama po balovima gde ima reprezentativni meni za ove dane , a to zavisi od ukusa šefa ,ali za ponoć se obavezno poslužuje i sočivo i supa od kupusa .



Sočivo simbolizuje bogatsvo i puno para , supa od kupusa je kisela čorba, koja malo umiruje stomak posle puno jela i pića na zabavi. Služi se još i prasetina, setim se nekad kad sam i ja bila na ovim balovima na velikoj srebrenoj tacni doneli bi posle ponoći živo prase, da publika čupne malo njegov rep i da donese sreću u novoj godini . Prasetina se obaveznio nudi kod nas na novogodišnjoj trpezi da donese sreću,  kažu sa nosom riška sreću, a  zabranjeno je jesti piletinu koje sa nogom otire sreću, a tako i riba se ne jede tog dana da sreća ne bi otplivala, u nekoliko mesta jos i smeće je zabranjeno bacati tog dana da sreću ne bi odbacili i ima još mnogobrojnih običajai, nevezano sa kulinarstvom.







Nova godina u ponoć: čestitka obavezno sa šampanjcem !









Kisela čorba od kupusa



  • glavica kiseli kupus
  • 400 gr mesa ( but ili sl)
  • 300 gr dimljenog mesa
  • luk,beli luk
  • lovor
  • biber crni
  • sok od kupusa (rasol)
  • supa od mesa, ili voda
  • so (pažljvo sa stavljanjem soli ako je kupus slan )

  • pavlaka



Meso pržimo sa svih strana na malo ulja, dodam začine, i 2/3 seckanog kupusa, dalje pržim jos par minuta zatim prelivam sa sokom od kupusa, sa supom od mesa i dodam i dimljeno meso. Pod poklopcem na tihoj vatri kuvam dok ne omekša i meso i kupus, u skoro gotovu supu dodam ostatak kiselog kupusa sačekam da provri još jedan put i gotovo. Kad serviram nudim kiselu pavlaku sa tim i svež hleb.

Gotova čorba je kiselkasta i malo gusta .



Od sočiva može i supa i salata i prilog, a bitno je da nudimo na novogodišnjoj tepezi.





Sočiva operemo čistimo i preko noći u hladnoj vodi ostavimo. Sutradan isperemo i u hladnoj vodi stavimo da se kuva, dodamo i malo soli. Možemo začiniti sa glavicom luka u koji ubodemo 2-3 karanfilića i sa lovorovim listom. Kad omekša, po ukusu senf umešamo, dodamo sirće od estragona i malo karamelizranog šećera da dobijemo pikantni ukus.Nudimo uz novogodišnju prasetinu.




Neophodno za meni je i prilog uz novogodišnju prasetinu slatki kupus sa šampanjcem.

Mi ovo već jedemo na Silvestersku večeru .









Kupus tanko seckam, solim i ostavim da odmara, za pola sata  iscedim. U velikoj šerpi stavim šećer da se karamelizira sa malo ulja, dodam kim kad porumeni, zatim dodam seckan luk i kupus, mešam , posipam sa jabukovim sirćetom i pod poklopcem ostavim da se obari i kad je skoro gotov, ali  kupus je još krckav, prelivam sa malo šampanjca, i ja popijem malo i to je prva zdravica za opraštaj od strare godine.









19. 12. 2010.

Hókifli = snežnene kiflice


Napolje pada sneg skoro je sve belo, još malo će božić, a ovih dana imendani su  moje bake i  tetke.Tetka bi  mi uvek spremala ove  kolačiće. Pakovala  ih je  oprezno u kutiju i  dala mi ih pre nego što  sam krenula kući, za put, kao da toliko daleko sam putovala  iz Budima  u Peštu,  sa jednog dela grada  u drugi, ali ona je  uvek htela  da me  čuva i  zaštiti, gledala me je  da li sam mršava i   da li jedem dobro ? Ove kiflice se mogu filovati  i sa makom, orahom kao i  džemom ili kestenom. Lagano se spremaju.

za" hókifli"

400 gr brašna
250 gr margarina
među prstima  soli
2 dl kisele pavlake
za fil: gust džem ili mak ili orah ili  kesten pire











Da ne zaboravim ove kolačiće sada spremam za praznik, pustim neku prijatanu božićnu muziku, i kad radim mislim na moje, planiram  sledeće dane  pod jelkom i pripremama za božićne dane.










Brašno sipam na radni sto, okružim sa usitnjenim margarinom, u sredini  stavim   kiselu pavlaku, malo soli i mesim  flexibilno testo. Podelim  na tri dela, ostavim  da odmori malo na hladnom mestu. Radni sto sa malo brašna prokrijem,  raširim testo  3 mm debljine  i pravim krugove  koje punim  sa filom koji želimo, umotamo, formiramo kifle ,krajeve malo pritisnemo, da fil ne bi pebegao, i stavim na pleh koji vec sa papirom za pečenje je  pripremljen.
Pecem  cc.15 minuta  u  zagrejenoj rerni na 180 stepeni.




Još dok je toplo  uvrtim sa vanilinim šećerom.

16. 12. 2010.

stollen sa sirom

Stollen je čuveni božićni kolač, najviše je popularan  u Nemačkoj. Ovo je  vrsta  sa  sitnim sirom .



koristimo:
500 gr brašna
100 gr skroba
1 prašak za pecivo
soli među dva prsta
100gr šećera
vanilin šećer
3 jaja
200 gr suvog grožđa
300 gr sitnog sira
50 gr  kandirane kore od limuna, iseckane na kocke
250 gr hladnog putera
1 kora od limuna (rendana)
rum ---- koliko primi šećer (1-2 cl )
125 gr šećera u prahu






 Brašno, skrob, prašak za pecivo, vanilin šecer  i so umešamo, dodamo kandiranu koru od limuna, jaja, suvo grožđe, rendanu koru  od limuna, puter i sitni sir. Mesimo testo, napravimo krug, podelimo na dva dela, jedan veći i jedan manji u pravougonoj formi.Veći  pravougaonik stavimo dole na njega manji  i sa papirom za pečenje pripremljenu tepsiju, stavimo u vruću ( 200 stepeni) rernu sat vremena.

Kad se ohladi  premažemo sa rumom umešanim šećerom u prahu.

15. 12. 2010.

Budimpeštanski božićni vašar




Bili smo u Budimpešti. U ovo doba grad se pokazuje praznično, ujutro je jako prijatan ambijent, ne samo okićeno, već  nešto više od toga. Ispred  Basilike ogroman adventski venac, na trgu Vörösmarty isto.Taj period kada mi čekamo božić zovemo advent  i to je vreme za pripreme, ukrasimo ulice, stan i duše, polako se spremamo za praznik, slušamo bozićnu muziku, spremamo sitne kolačiće i priprema se za praznične dane. Dogovoramo se ko kad ide u goste, koga primamo, šta će na prazničnu trpezu, kome koji poklon itd...












Svake nedelje  palimo jednu sveću više  na adventskom vencu, koji spremimo ili kupimo četiri nedelje pred božić, datum nije tačan uvek zavisi od dana kada pada božić,  tako računamo četiri nedelje. Postoji  i adventski kalendar sa 24 dana pred bozić, svaki dan sitni poklončići obično za decu ali ima i grad, u Budimpešti na zgradi Gerbeaud -a svaki dan  u 17:00 svečanost i otvori se jedan prozor  od kalendara.













Budimpeštski  božićni vašar  je jedan od najrangiranijih vašara u Evropi i ovde se samo kvalitetni  ručni radovi mogu ponuditi, a i neverovatni mirisi: kuvanog vina, krampampuli-ja,  pečenih kestena,raznih pečenih kobasica, kupusa  i tradicinalnih jela  i to sve se nudi u tradicionalnom okviru.







Ne znate šta je krampampuli ?
To  je isto vruće alkoholno pice, koje nas prijatno zagreje zimi.
Spema se vrlo atraktivno, treba jedna široka- duboka činija koju stavimo na sredini stola, stavimo razno suvo voće unutra, kao iseckana smokva, urma, suvo grožđe, kandirane pomorandže, sa orahom punjena suva šljiva i slično.
Stavimo ciniju na roštilj(rešetka) dodamo kg šećera u kocki, koji je trljan sa korom pomorandže. Prelivamo sa pola litra ruma i zapalimo, pažljivo pratimo dok alkohol gori i kako se šećer topi i curi u činiju.Kad je proces završen, zalivamo sa dva litra dobro, zacinjenog kuvanog vina( cimet,kora  limuna,karanfilić)1 litar vrućeg čaja i cedimo 2 limuna i 2 pomorandže unutra, ostavimo nekoliko minuta da odmara i serviramo vruće, i u  svakoj časi dodajemo i voće.
Taj recept je iz  stare knjige koja je  izdata još u prvoj polovini prošlog veka, ja  imam tu čast da imam jedan primerak, preporučujem za novogodišnje veče .

Ako neko ogladni,  ima široki izbor jela i toliko lepo miriše da je teško  ne probati





U pozadini šolje za kuvano vino, a ispred kupus



















kvalitetni pokloni  se nađu i za kuhinju kao i za stan za dekoraciju









neverovatan miris imaju ovi ukrasi od začina

Pored bina   ima i  aktakcija  kao kovač, staklar, ad-hoc predstava instrumenti.....



Vašar radi osim 25-26 decembra  do kraja godine ,šteta je  ne posetiti.........
Related Posts with Thumbnails

Stamp