Hummus je tradicionalna arapska hrana, začinjen krem
od leblebija, jednostavno i ukusno .
Hummus tako je
sa dva "m" ako ne bi tako pisali već
samo sa jednim m to bi značilo plodna zemlja za
poljoprivedu ,a kome pada na
pamet da jede zemlju…,
Dugo nismo jeli ,
dok se nije pojavila ovde u
prodavnicama. Moj suprug je jednog dana išao u
kupovinu i obradovao se
kad je video lepo upakovane leblebije,
mislio je da je to grickalica koju baš odavno
nije probao .Odmah je uzeo dva pakovanja, ali kući se uveliko razočarao
čim je probao, i dobro što zube nije polomio. Tužno mi je rekao da ovo možemo da bacimo ,a nije računao na
to da ću se ja obradovati kad mi pokaže šta je kupio . Ja se odavno nisam
srela sa sirovim leblebijama, pa je normalno
da sam bila srećna sa ovom pogrešnom kupovinom. Odmah sam pravila
jednu porciju hummusa
za probu. A uskoro još nekoliko
porcija; sa ovim(pored ostalog) je omladina čekala
novu godinu , a i naši
gosti su ovo dobili za dane praznika.
Poreklom sa istoka
ovo jelo se vrlo brzu širilo po Evropi i postalo popularno,
služi se sa pita –om, koja je jedna vrsta hleba. To treba umakati u hummus. Znači taj hleb (pita) koristimo umesto escajga, to je nama viljuška.
Spremanje:
- 250 g leblebija
- 1 limun( sok)
- 50 g tahini (ako nemamo možemo sami da spremimo )
- 2 češnja belog luka
- morska so
Leblebije stavimo
u hladnu vodu preko noći (možemo u tu vodu sipati malo sode bikarbone).
Pre kuvanje
dobro ispiramo i kuvamo dok ne omekšaju. U vodu za kuvanje isto možemo staviti sodu bikarbonu .To ubrzava proces kuvanja i lakše
se vari povrće. Kad omekša leblebija, procedimo i blenderom homogeniziramo zajedno sa začinima .
Začinimo specijalnim
istočnim začinima kao korijander, komorač, sitnjen beli luk, i pasta od susama (tahini) , malo
morske soli.
Serviramo na tanjiru, pravimo malo udubljene gde sipamo
malo maslinovog ulja. Možemo ,po ukusu , sa sveze
mlevenim biberom i ljutom papričicom
služiti.